Boris Peko: ŠTO AKO – EURO NEURO ?


Nemamo više reprezentaciju na europskom prvenstvu. Moglo je i bolje, al’ nije tako loše. Sad se vidi koliko su bili jaki protivnici, ipak su završili u polufinalu. Fokus se prebacuje na onaj drugi euro – šuškavi.

Za Grčku i njene probleme već i vrapci na grani u Salvadoru znaju. Kako glasi ona poslovica – „Dužan k’o Grčka“ – sad dobija pravi smisao. Al’ sad je nova kletva u điru –  „Dabogda vidija ka’ grčki premijer.“ Al nije ljudima lako. Prije prisege novi grčki ministar financija pao u nesvist. Ma zamislite kako je bilo čoviku kad je vidija pravo stanje stvari. S druge strane, kad su premijeru svi ministri podnili izvještaje o stanju u ministarstvima, dobro nije oslipija – a ne samo operira oštećenu mrežnicu. Španjolska već traži zajam za dokapitalizaciju banaka, ali najviše zbunjuje George Soros. Kao što znate, pravi „američki“ multimilijarder, rođen u Budimpešti, al nećemo o nebitnim detaljima, zadnjih misec-dva uporno „dobronamjerno upozorava“ o raspadu eurozone. Dobro je svjestan kako njegova rič odzvanja financijskim sviton te stoga je lako za pretpostaviti da je puno toga pribacija u dolar ili jen. Ipak je jedan od najjačih i najpoznatijih upravitelja hedge fondova i ne može pobjeći od toga.

Što ako euro zaista klekne? Ako ode u zaborav i bude jedan od onih izletića nakon kojeg se pitamo:“A šta mi je ovo tribalo?“ Teško da će Njemci dopustiti takvo nešto, ali preteško je i prejak je pritisak. Upravo na spomen Njemačke sitin se sljedeće slike (obrati pažnju na tekst u dnu novčanice).

Iz našeg kuta gledanja tada je njemačka marka bila ko’ euro danas. Talijani su se nešto trsili sa desecima milijuna lira, francuzi sa francima, a za španjolske pesete malo ‘ko je zna kako izgledaju. S druge strane, ovu damu na slici poviše i onog ricastog barbe (ne Keruma – ovaj je posidija, al’ i Žele će kako je krenija) sa 50 DEM cijeli Balkan vrlo dobro poznaje. To je bila međunarodno priznata valuta na cijelom Balkanu, a i šire. Upravo je sada na toj Njemačkoj da održi euro. Upravo se i promatra euro kroz stanje Njemačke, kojoj je, vidi paradoksa, nikad bolje. Rekordna zaposlenost, prirodna inflacija, rast BDP-a iz kvartala u kvartal, borba sa korejskim i japanskim auto-divovima im ne ide loše. Može li se povući paralela između eura i njemačke marke? Prema napisanome, zaista bi se i moglo. Da nije Španjolske, Grčke, Portugala, Francuske, Španjolske, Slovenije itd.

I tako euro ode u zaborav. Sve se zemlje vrate svojim valutama. Tko je u problemima? Švicarci! Tečaj će im odletit u nebo bez obzira na pokušaj fiksiranja strane švicarske narodne banke. U problemima su njihovi proizvođači i industrija. U problemima su ostale zemlje eurozone koje su održavale euro i trudile se da opstane. Ali netko nije u problemima, nekome se vjeruje bezgranično (opravdano?), i kad se vrati ta valuta možemo pretpostaviti jak i stabilan tečaj. To je njemačka marka. Još neka im reprezentacija osvoji i nogometni euro, idemo vrlo ozbiljno prema reichu.

Padom eura nema razloga za postojanje Europske centralne banke, nema razloga niti za postojanje zajedničkog fonda za očuvanje eura i još nekih institucija usko vezanih za euro. Što će se dogoditi sa pojedinim industrijama u nekim državama nije lako za pretpostaviti, ali je činjenica da će se  štednja s valutnom klauzulom i krediti sa sadašnjim karakteristikama morat izminiti.

Je li  puka slučajnost ili ima nešto „više“ u sljedećoj pretpostavci: naime, što se Hrvatska više približava eurozoni to je ona bliže raspadu. Što će biti kad dođemo u EU? U koju god zajednicu uđemo ili nas se „usisa“, ta zajednica pukne. Povijesno i empirijski dokazano. Još nikome nije uspilo nas pripitomiti, a teško je za povirovati da postoji neko cjepivo.