129. rođendan Franza Kafke


U zakonu, koji, doduše, nisam čitao, stoji s jedne strane, naravno, da se nedužan čovjek oslobađa optužbe, a s druge strane nigdje ne stoji da se na suca može utjecati. A ja, eto, iz iskustva znam upravo suprotno. Ne znam ni za jedno potpuno oslobođenje, ali znam da se često utječe na suce.” Franz Kafka, Proces.

Rođen na današnji dan prije 129. godina u Pragu, u doba Austro-Ugarske monarhije. Studirao je pravo i radio neko vrijeme kao činovnik. Umro je od tuberkuloze, prethodno naredivši svomu prijatelju Maxu Brodu da spali većinu njegovih rukopisa – posljednja volja koju ovaj, nasreću, nije ispunio. Brod je posthumno izdao velik broj Kafkinih djela, često uz teško prihvatljive intervencije u tekstu. Većina je Kafkine uže obitelji stradala u nacističkom genocidu Židova.

Opus Franza Kafke, može se podijeliti u nekoliko žanrova: romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma, veže tematsko, svjetonazorsko i spiritualno jedinstvo. Baštinik više tradicija: njemačkoga romantizma, fantastične književne struje, jevrejskih heterodoksnih učenja kao i kršćanske gnoze, štovatelj velikana europske književne tradicije: Goethea, Heinea, Flauberta, Gogolja, Dostojevskog.

Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. Što je posebno vidljivo u romanima “Proces” (1925), “Zamak” (1926) i “Amerika” (1927), te mnoštvu kraćih i dužih pripovijetki, među kojima se ističe “Preobrazba” (1915).

Repetitivni i besmisleni tlačiteljski postupci nerazumljivog i svemoćnog birokratskog aparata, mehaničke i apsurdne reakcije “junaka” koji nemaju izraženi osobni identitet, usamljenost i nemogućnost komunikacije među likovima koji se grčevito i bezuspješno trude da spoznaju mehanizam opresije koji ih muči i proganja bez ikakvog vidljivog razloga, realnost zbivanja koja je bliža događajima u snu nego u «običnoj» stvarnosti, iracionalni i fantastični element u radnji koji ne može biti reduciran na psihopatološke poremećaje – sve je to učinilo Kafkinu prozu posebno dojmljivom i utjecajnom u razdoblju poslije 2. svjetskoga rata (a i kasnije), jer se iskustvo opće bespomoćnosti pojedinca naspram sila kako totalitarno-terorističke (nacizam, komunizam), tako iliberalno-birokratske (demokratski kapitalizam) države pokazalo kao paradigmatsko za modernu ljudsku sudbinu.

Kafka je kao što vidimo vrlo značajan pripovjedač koji je stvorio potresne dokumente o nesporazumima čovjeka u modernom društvu. Stoga, čitajte Kafku.