Momir Krivec: Fiskalno razminiranje


fiskalno razminiranjeFiskaliziranje tržnica i eko razminiranje okoliša, koliko god se trudili, teško da išta povezuje osim prolivanja krvi i prosvjeda, a i to što su i jedno i drugo ovih dana često spominjane teme svih medija.

Uvođenje fiskalizacije zelenoj mafiji ili bye bye već romantično tradicionalnom šverc – komercu zaslužuje u svakom slučaju oproštajne prosvjede po tržnicama svih gradova, jer ni nema tržnice na kojoj se ne obavlja najobičnija, kupi jeftino pa prodaj malo skuplje – trgovina svega i svačega i cigareta i to na crno naravno.

Da ima istine o količini slatkosti u zabranjenom voću, iz prve ruke može vam potvrditi i moja malenkost, jer neprocjenjivo životno saznanje o ljudima stekoh upravo dvogodišnjim dogodovštinama i bavljenjem preprodajom voća, povrća i cigareta.

Naravno, kao i uvijek, ona slatka iskustva se mogu mjeriti milisekundama u odnosu na sve ono što čovjek može doživjeti jedino baveći se preprodajom na tržnici, a od dna života vas ponekad dijeli samo debljina đona obuće koju nosite.

Ane baci mi oko, vikne Mare dok je šlapatajući prolazila pokraj Aninog dućana i išla prema automatu za kavu u neodoljivoj želji da dođe sebi. Tako su uglavnom započinjali radni dani u obližnjim poslovnim prostorima s dućanima svega i svačega s istaknutim deklaracijama cijenama, pos aparatima i kasama , dok je brale zamućenih očiju žurnim korakom, zahvaljujući Marinom mamurluku, Aninom okupiranošću „mušterijom“, po tržnici, i prije nego li je aparat iscijedio makijato, nudio Championove tute od šesto kuna po akcijskim cijenama – jedna 80kn, dvi 150kn, tri 200kn taman koliko je potrebno za jedan, dva i četiri šuta horsa.

I tako dok su, jureće brdo od jastuka i popluna na dvije noge, Murano figure, Samsonite torbe, samo dio svakodnevnog folklora i zapravo prikrivene drame pukog preživljavanja koja se ponavlja iz dana u dan, najava ministra financija da će višak carinika biti poslani na tržnice, moram priznati da u meni izaziva suosjećajan podsmjeh, jer carinici ni u ludilu ne slute da se na tržnicama „žmiri“ i za nećete vjerovati, pet kila krumpira, grozd banana, bujicu psovki kakve nikad niste čuli i sl. dok je za cigarete ipak igrala samo kuverta.

S obzirom na to da nisam bio „igrač“, kad sam „uhvaćen“ bilo mi je ponuđeno da napišem pet registracija povezanih švercom cigaretama na tržnici u zamjenu za slobodnu prodaju, a kako bi tri od pet registracija bile od onih šta uzimaju koverte, moja duhanska avantura je tu i završila, bolje glava na ramenu nego u torbi.

Nedvojbeno, glavu u torbi nose i pirotehničari, ali pisati o razminiranju za mene osobno bi bio daleko veći rizik, jer prvo pitanje koje mi se nameće kad ih vidim kako prosvjeduju – dobro ali gdje je onda završio novac namijenjen razminiranju. Ne pada mi ni napamet zbrajati sve humanitarno dobrotvorne donacije, te državna, županijska, lokalna i pogotovo EU davanja, jednostavno zato što to vodi u vode istraživačkog novinarstva, a tamo su minska polja gušća nego kukuruzna i dok DO, Uskok i srodne institucije ne „razminiraju kukuruz“ pisati o razminiranju se može jedino kao i do sada: – pirotehničari prosvjeduju, pa se dogo,varaju, pa ugo,varaju, što je već postalo vrlo inertno dosadno, a Dišpet vam nije za to.

Stoga iz opravdanih razloga, zdravije je brinuti se zato što državi ostaje škakljivo socijalno pitanje kako će brale dopaš s tržnice, riješit fiskalizaciju, kasu i pos aparat, jureći uokolo s rukama punih posteljine i Samsonite kofera – ma jednostavno, fiskalizacijom.

Dakle još samo da poneki samodopadni sindikalni mediokritet, u međuvremenu i međuprostoru, povede preprodavačice na najveći epohalni prosvjed protiv Ministarstva financija te izvrši pohod na zgradu gradskih vlasti i tako sebi ušićare nanomikron medijskog prostora, fiskalizacija tržnica je završena priča.

Impresioniran sjećanjem na miomirise dalmatinske zagore i boje Magreba, u magnovenju sijete, ovaj put iz dišpeta napisao:

Momir Krivec

About these ads