Momir Krivec: Vratite nam Hrvatsku kakva je bila oduvijek


momir

Hrvatska kakva je bila oduvijek, prošlih je godina bio turistički slogan kojim se pokušavalo skrenuti pozornost golemim rijekama bljedolikih nosača ruksaka u trikvartačama ili trofrtaljkama i trika-traka obući ali ujedno i imućnijim donosiocima raznih EU, a i šire, valuta. Koliko je za Hrvatsku znameniti slogan bio učinkovit, a koliko građanski nemiri i ratovi u gotovo svim konkurentskim destinacijama afro-azijskog dijela Mediterana „teško“ je odrediti, ali evo konačno ovih dana, ljeta Gospodnjega MMXIII dočekasmo i tu jedva dočekanu vijest da obaramo rekorde po broju ulazaka, prelazaka, prolazaka, te po moru i planinama polomljenih pronalazaka.

Rekordi bi se čak približili i nedostižnosti da nismo uveli papirologiju rusima, koji najzad shvatiše zašto su Čehoslovaci-kinje desetljećima probijali nametnutu željeznu zavjesu te se godinama unaprijed upisivali, žrtvovali ponos, podređivali se okupatorskoj doktrini, da bi samo jednom do dva puta, a ne rijetko i nikad, ako lokalni komesar ne bi bio zadovoljan prinešenim žrtvama u rebama, Brooklyn žvakama, neudanim sestrama, suprugama, vilijamovkom, ukazivanjem na nepoćudne i sl.došli na naše more.

Bolno kao zabijeni Arthurov ili još bolje Thompsonov mač, u sjećanju mi stoji spomen na dvije čehoslovačke djevojke, obje mlade, lijepe ali dragovoljno žrtvovane debeloj usmrđenoj svinji sa pograničnom lizalicom, samo da bi tih par dana ljeta proboravile tu kod jebenih nas.

Hrvatska kakva je bila oduvijek može se podičiti i ljudima čija se svijest ne mijenja već stoljećima, osim što je licemjerstvo i debljina obraza dosegla zavidnu razinu evolutivnog napretka, jer žmirenje, podmetanje i potkupljivanje je, još malo pa doseglo savršenstvo.

Stotine kubika građevinskog otpada s lijeve strane na samom ulazu u Prvić luku, tone plastičnog i toaletnog otpada po dnu Lovrećine te južne i sjeverne Palmižane, gomile smeća po plićini između Ravnika i Budikovca, kao i na sidrištu kod rajskog Zečeva su samo kap one stvarnosti kakva Hrvatska nije bila oduvijek, dok je za katastrofično stanje kontinentalne Hrvatske najogledniji zadnji primjer čišćenja i to na onom nepristupačnom dijelu Velebita.

Naravno da bi bilo nekorektno ne spomenuti izuzetke i odati im čast, kako Bianki i Kikiju tako i onim učesnicima nedavne akcije baš na Velebitu koju su pozdravili čak dva ministra, jer u stvari ta akcija čišćenja i podizanje glasa za spas prirode i je sukus ove reklamne poruke.

Ali, da ne bude sve kao dimnjak iznutra, imamo mi i egzotike, pa tako na primjer cesta od Trogira do Omiša je pravi dragulj jer svoj izgled nije značajnije mijenjala mnogo duže nego većina vas, šta ovo čitate, imate godina. I upravo tu možete doživjeti jedinstveni starohrvatski ‘tuch’ vozeći se laganini u nepreglednoj ljetnoj koloni kroz Kaštela, pa nailaskom na tablu „prodajem gnjoj“ osim što dobijete sinusno očnu alergiju, zaključite da ono gušenje fekalnim isparavanjima vozeći kroz pitoreskna mjestašca prije Omiša i nije nešto oko ćega bi povjesničari morali lomiti koplja na kojima gle čuda vijori plava zastava, jer koliko tu smrdi, to mora da je i starije od stoljeća sedmog i zašto to onda ne sačuvati, brendirati i reklamirati.

Nadalje nikako ne smijemo izostaviti već odavno opjevanog i skulpturno ovjekovječenog galeba, ljubavnim legendama ovjenčanog lika, samo sezonski erogeno aktivnog lovca na žene, majke, kraljice zbog kojeg su i neke tv voditeljice, valjda pobjegavši od supruga kišne gliste, dok traje snimanje reportaže, ostale zblanute nezainteresiranošću lokalnih fakera.

Ali da je voditeljica samo malo upratila crnu kroniku shvatila bi da je domicilne romantike već poodavno zbrisala poplava svih mogućih opijata , a ovima šta siđoše, vrhunac romanse je autodizalica, štapni mikser, bezbolno klanje, silovanje uz obzirnu podršku rodijakovih šaka, pijani fisting na Baćama ili jednostavno prijevoz od škole do kuće šleperom.

Erica iz Rotterdama, Majda iz Celja, Tratinčica iz Pirovca, Jarmila iz Praga, Nena iz Oklaja, Manuela iz Padove, Marina iz Beograda, Yv iz Lyona, Kate from Shabac, Haike iz M’gladbacha, možete se slikat s romantikom u Hrvatskoj kakva je bila nekad, sad je sve sintetika, speed, čvak, šmrk, štrc, brc.

Da od Hrvatske kakva je bila nekad nije baš puno ostalo, konačno nam stiže potvrda, u vidu zrakoplovnih snimaka od prije pedesetak godina, made by JNA, iz glavnog grada jedne od šest bivših „bratskih“ republika, bivše zajedničke države. Čovjeku dođu suze kad vidi ta nepregledna zelena prostranstva koja su danas prekrivena matunarsko betonskim nakaradama neafirmiranih projektanata strukovnog smjera svak za se travu pase.

Hrvatska kakva je bila oduvijek , jedino je privukla hordu svjetskog mešetarskog šljama koji su nanjušili idealnu priliku da na, po mogućnosti što većim, uz pomoć politike obezvrijeđenim nekretninama i uništenim proizvodnim gigantima, u ime svojih prikrivenih bosova, peru novac stečen dilanjem, prevarama i korupcijom, a to znači opet političarima a to znači i mafiji u globalu.

Hrvatska kakva je bila oduvijek, zemlja bagrema i lavande, kamena i mjesta gdje Dunav dira nebo, brudeta i fiš paprikaša, mora biti da je lijepo mjesto i znate šta, zatvorit ću oči i idem tamo, bit će kratko ali siguran sam da će biti lijepo.

About these ads